Some thoughts about life

Dobrodošli na moj blog

28.01.2017.

27.01.

Dan pun obaveza iza mene, od ranog jutra. Sutra me čeka još jedan takav. Ustajanje u 6.. A ja još budna. Sretna. Zadovoljna i zahvalna.

Okej je sve, uspjet ćeš. Znaš to, jel' tako? Imaš sve pod kontrolom spoznajom da nemaš skoro ništa pod kontrolom i da je to okej. flow with the go.


ne? :)

23.01.2017.

Just a dream?

Probudila sam se i prva misao mi je bila da provjerim drustvene mreže. Ružna navika, pokušavam se odvići, pa uzmam knjigu, čitam neko vrijeme. Tekst nevezan za san, ali me ipak nešto podstakne da se sjetim..

Sanjala sam da sam u drugom gradu. Veoma simbolično, trebamo brodom preko okeana putovati dalje.. Pričam koliko me strah, u panici sam. Neko, ne sjećam se ko, neki muškarac, mi govori kako je dobro što priznajem svoj strah i što govorim o tome..
Hrabro je kaže, što ipak idem, što se suočavam sa strahom.
Imala sam divan osjećaj, iako je san vjerovatno rezultat moje podsvijesti, obzirom da se svaki dan suočavam. Svejedno. :D


Zapala sam u rutinu čini mi se. Znam po osjećaju, nije nešto kako treba. Trebam li napomenuti kako me strah i osjećaja i predosjećaja???

Ali bit će sve okej, uvijek bude.

"Ono ćemu nema lijeka, izliječeno je."


18.01.2017.

..

Sad sam imala napad panike, smirila samu sebe i prezivjela, kao i obicno, ništa novo.

Nego, pisem to drugaricama.. tad trebam podrsku, ne osudu. Posebno ne tracanja o drugim ljudima, ko da Je bitno ovo moje "umisljanje" .. ajmo na drugu temu.
Pisem u afektu. Razocarana sam.

znam tacno sta je izazvalo ovaj napad.. Ne znam kako se prijatelji trebaju ponasati u takvim situacijama?
i evo opet imam misli, sreća pa ih prepoznam kao samo negativne misli i nista drugo; da sam ja kriva za nesto i da zaBoga ne trebam da smaram sa tim. Tako pogresno.

Okej, svakako sama to prezivljavam, ne moram nikome ni reci, ali bilo bi zaista lijepo imati potporu u takvim situacijama. Prijatelji su tu, izmedju ostalog i zbog toga..??

Stavljam se na prvo mjesto, moram ovo pregurati, znam da mogu, ne stajem sada, kad sam toliko toga uradila i popravila, prezivjela i nastavila. SAMA.

Zelim nezavisnost u svakom smislu, ovo je deff pomoć u toj lekciji.

HOCU SVOJ MIR I SVOJU SREĆU, SVOJ ŽIVOT STAVLJAM U SVOJE RUKE, NE PREPUŠTAM SLUČAJU NIŠTA VIŠE. Odavno radim na tome, uporno, svaki dan, rezultati se vec vide. I ne zaustavljam se dok svoh zivot ne dovedem u red. Imam toliko stvari na kojima treba raditi, ali sam toliko i uradila vec. I neka misli ko sta hoce, neka ide iz mog zivota ko hoce, ako ne moze da trpi,
I jos nesto, ne pristajem na polovicne stvari, odnose, ljude,.. išta.

ne dam zivot svoj, višoj sili toj da mesto mene stvari ređa, jer svega previse sa neba palo je na ova moja mala leđa..

13.01.2017.

sreća..

naspavala sam se. sunce. kafa u krevetu. imam nešto što sam dugo željela. napredujem. učim. živim, dišem. zahvalna sam. ponosna sam. mirna sam. sve je dobro i bit će još bolje. Hvala Ti na prilici, hvala na danu. Hvala na snazi. Hvala i na kontrastima. Znam zašto su tu.

Položit se ispiti, platit će se računi, bol je privremen, dolazi ljubav,

Vrijeme se ne vraća.

Čitaj knjigu, bulji u plafon, slušaj muziku, pleši, uradi nešto glupo, uradi nešto zrelo, smij se, uživaj, napij se, griješi, pati, plači, preživi, ŽIVI.


samo se ne vraćaj na staro. NIKAD.

piši post kad svakako već kasniš :P

Have a nice day people. Nikad više ovakav.. Make it worth.
xoxo

08.01.2017.

I'm back

2017. wooow SRETNA SVIMAAAAA

Nisam pisala duuugo, nisam imala potrebu. Nije da nisam imala sta da kažem. Neki dan dobih poruku na mail, vezanu za blogger, pa me danas uhvatila nostalgija i čim sam uhvatila vremena udjem.

Evo me. Napravila sam veeeeeliki korak u životu. Svašta se izdešavalo. Zadovoljna sam, ponosna, sretna zbog toga.

Ja ozbiljno moram da pazim šta želim i pričam, ostvaruje se jedno za drugim.

Kako sam ja napredovala ljudi. Skoro da se ne prepoznajem. I ne pišem ovo da se hvalim, nego da kažem da se može, itekako. Ako sam ja mogla svi mogu. I nije fraza, keep going, everything is possible!!

Teško mi je definirati šta želim tačno, uvijek vagam, želim sagledati sve strane i scenarije, što je malo moguće naravno. Kad napokon definiram i kažem, (svjesno ili ne), ubrzo se ostvari.

Mada sam ovo već pomislila, želim ostaviti zabilježeno i napisati slijedeće:


Došla sam do zaključka, da zaista želim da volim nekoga. Želim ljubav koje se neću bojati, želim da se sa nekim povežem na sve načine, želim biti nečiji oslonac i da neko bude moj. Hoću ljubav koja će nas oboje promijeniti na bolje, hoću momka i vezu u kojoj ćemo oboje moći biti najbolje verzije sebe. Hoću ono što znam da zaslužujem i ne pristajem na manje, ma koliko trajalo. Da dozvolim nekome da me vodi za ruku ulicom i da svi znaju da je on moj i da sam ja njegova, da se ne stidim toga. Hoću da budem uz nekoga kroz njegove dobre i loše dane, hoću da dijelimo sve. Koga ću prihvatiti kakav jeste i koji će isto uraditi. Hoću da znam kako diše.


Kako bi me sad prošla ja popljuvala zbog ovoga, hahahhaaa. Znam tačno, koje bih termine iskoristila: PATETIČNO; ROMANTIČNO SRANJE I NEMOGUĆE SRCE DRAGO.

Jer se bojala.. užasavala.

And I wanted it, I wanted it bad

02.10.2016.

Svjedocim cudima

Nevjerovatno je koliko puta dnevno svjedocimo cudima.. samo sto kao da zaboravljamo na mala cuda, na ono sto imamo svakodnevno, pa se naviknemo i kao da se, nakon izvijesnog vremena podrazumijeva da to nesto imamo. Kada sam, u jednom vlastitom experimentu definisala svoja cuda, pocela sam da ih primijecujem svuda. Meni je cudo kad popijem prvu jutranju u miru, sama. Cudo mi je kad mi uspije rucak/kolac. (Nije bas za pohvaliti hhahha). Cudo mi je kad mi je automatska misao pozitivna u nekom, nazovimo ga, neplaniranom izazovu. Cudo mi je, jer sam nekad mastala da budem ovo sto sam sada. I mada sad mastam da budem jos vise, uzivam u ovome sto sam sada. Brinulo me kako uvijek, kad nesto pozelim, pa ostvarim, momentalno pozelim jos nesto, vise. Ali okej je to. Ljudi smo, razumni, trebamo napredovati. Teziti boljem, kad god je to moguce. Nije nezahvalno i zasluzujemo to. Kakav osjecaj je napisati misli i osjecanja.. zna li mi neko opisati ovaj fenomenalni fenomen, da kao da mi padne kamen sa srca cim prenesem misli na papir, ili evo na blog.. Hvala Ti Boze.

20.09.2016.

Oooou yeah!

Hvala Bogu sve je savrseno proteklo. I feel so blessed. Sretna sam. Nova faza. Razmisljam sad (kao i svako zensko) da bih mogla i uciniti neku drasticnu promjenu sa kosom. Kad se sve mijenja vec.. 😁😁

19.09.2016.

Next please

Sutra aBd jos jedan veeeeliki korak. Htjela sam da to zabiljezim samo. Good luck. Malo me strah, moram priznati. Svejedno idemo. Ako nista, novo iskustvo zivotno. Da vidim bas kako cu se snaci sutra. May God help us all.

19.09.2016.

Depersonalizacija

Nisam imala na umu da mi blog ide u ovom smjeru kad sam tek pocela.. na kraju se svede skoro samo na pisanje o anksioznosti i napadima panike, a ja htjedoh neki optimisticni i motivirajuci.. ali eto, ne smeta mi ni ovako. Oni koji imaju slicna iskustva (a znam da ih ima, jave mi i hvala vam :D) mogu da shvate kao motivirajuci. Close enough. Zelim da pisem o jednom simptomu panicnog napada, koji, iako nije najneugodniji, mozda najvise djeluje na mene. U smislu da kad to iskusim, pomislim da sam luda u 16 i da mi nece pomoci ni 100 psihologa. Kazu da je depersonalizacija simptom napada panike, mada se meni vise javlja nakon prezivljenog straha. Iz mog iskustva, najbolji opis ovog stanja je ludilo. U bukvalnom smislu. Napisala sam u nekom od postova da osjetim kao da sam izvan svog tijela, kao da promjenim realnost.. kao da se odvojim od misli i fizickog. Ne primjecujem ni zvukove, ne vidim jasno, gledam ali ne vidim, kao da sve to posmatram sa strane, iz tudje perspektive. Ono sto mi pomogne je da promijenim fokus, ako sam sama opisujem ono sto vidim, ako sam sa nekim krenem razgovor, cisto da postanem svjesna okoline. Nema bas obrazca po kojem se to desava, ponekad cak i u kuci to osjetim. To je samo simptom, potpuno bezopasan, samo misao kao i ostale opsesivne misli koje prate anksioznost. Sve sto vam pomogne tokom samog napada ili opce anksioznosti, vjerovatno ce pomoci i ovdje. Eto ga, javite mi vasa iskustva.

18.09.2016.

Empatija

Previše empatične osobe mogu izgubiti sposobnost da znaju šta žele i šta im je potrebno. Kod njih je smanjena sposobnost donošenja odluka koje su u njihovom najboljem interesu, osećaju psihičku i fizičku iscrpljenost kao rezultat zanemarivanja sopstvenih osećanja i troše sve svoje unutrašnje resuse kako bi ih dali važnim osobama u svom životu. Osobe koje stalno zanemaruju sopstvena osećanja na račun tuđih, često osećaju anksioznost ili određen stepen depresivnosti. Govore o osećanju praznine, otuđenju ili nemaju svoj ugao gledanja.


Stariji postovi

<< 01/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031